недеља, 18. октобар 2015.

“Stories are the wildest things of all, the monster rumbled. Stories chase and bite and hunt.”

Pre nekih desetak dana dobila sam ovu knjigu na poklon od Orfelin izdavaštva. Kada sam razgovarala sa urednikom ove kuće,gospodinom Milenkom Bodirogićem,rekao mi je da smatra kako bi mi se ova knjiga izuzetno dopala sa obzirom na to koliko uživam u knjigama Ransom Riggs-a. Iako me ne poznaje,gospodin Bodirogić je i više nego bio u pravu. U pitanju je knjiga "Sedam minuta posle ponoći" autora Patrik Ness-a,po ideji Šivon Daud uz ilustracije divnog Džim Keja.

Ako ne znate o čemu se radi,reč je o dečaku po imenu Connor koji prolazi kroz jedan od težih perioda u svom životu. Majka kreće na hemoterapiju,baka ga samo nervira a otac,koji bi trebao da mu bude podrška,ponaša se onako kako nijedan roditelj ne bi trebao. Pored svega ovoga,on doživljava noćne more. Nažalost,tu nije kraj. Pored snova koji ga muče,pojavljuje se i monstrum. Da,upravo tako.
Kao što se da i videti na korici,ova priča nije originalna ideja Patrika Ness-a,već je rađena po istoj čija je vlasnica Šivon Daud. Međutim,ona je u procesu pisanja ovog romana preminula pa je Patrik Ness dobio zadatak da dovede ovu priču do kraja. 
Inače volim da čitam radove Patrika Ness-a,tako da sam otprilike znala šta da očekujem od njega. Ni ovoga puta nije razočarao. Najviše su mi ipak privukli pažnju delovi sa monstrumom koji priča Connor-u raznorazne priče. Pred sam kraj,delo dobija posebnu emotivnu notu i još jednom je pisac uspeo da vas uvuče i da ne pušta.

Prijalo mi je i to kako sve priče koje sluša Connor zapravo može da poistoveti sa svojima. Svaka naravno ima svoju pouku i daje mladom junaku o čemu da razmišlja i potencijalno da odgovori na ta pitanja koja su mu postavljena. Isto tako,i onaj koji čita staviće prst na čelo i promisliti o onome što je napisano. Nemojte dozvoliti da vas ta primesa naučne fantastike odvuče. Ja prva nisam veliki ljubitelj "supernatual" priča ali ova je toliko realna da se ova karakteristika ni ne oseti. Likovi su savršeno napisani,niko nije suvišan. Prosto su se uklopili i svako jeste neizbežni deo ove slagalice. Reaguju na određene situacije kao i bilo koji drugi čovek kada bi se našao u toj situaciji i to je još jedan razlog zbog kog onaj koji čita postane deo priče.

Par reči o glavnom liku. Connor u početku možda deluje kao jedan nepodnošljivi klinac. Kako se klupko odmotava,vi shvatate da je on samo jedan običan dečak koji se našao u užasnoj situaciji. Bolesna majka, očajan otac i još ga maltretiraju u školi. Pred sam kraj,meni je došlo da ga zagrlim. Da mu kažem da je sve u redu. Još jedan klinac koji me je apsolutno pridobio.
Ono što je možda i jedan od najvećih fortea ove knjige je format. Vizuelni efekti. Ilustracije. Kažu da kada čitate dobru knjigu možete tačno da zamislite ceo scenario i njene likove. Ova knjiga vam to donese na tacni. Genijalne ilustracije gospodina Jim Kay-a dovode do još većeg opčinjenja ovom knjigom. 

Da završim,ova knjiga je toliko sirova i srceparajuća. Možda nikada niste doživeli nešto ovako lično u svom životu,ali Connor-ova osećanja postaće vaša. Kraj je neizbežan i vi ga očekujte ali kada dođe- ne znate odakle je došao. Veliki književni knock-out. 

Originalno. Proganjajuće. Genijalno.

Eto,toliko od mene ovom prilikom. Definitivno vam preporučujem ovu knjigu. Nije obimna ali je itekako moćna. Obavezno posetite sajt Orfelin izdavaštva i pogledajte njigova izdanja. Ovom prilikom im se zahvaljujem na ovoj divnoj knjizi.

Do nekog sledećeg teksta.

Ćo.
-Srpska Buktjuberka (@buktjuberka na Tviteru)







Нема коментара:

Постави коментар