петак, 2. октобар 2015.

A gde ja da čitam?

 


Danas je nešto malo drugačiji post u pitanju a verovatno i malo kraći.
Za mene je uvek bila velika delima A GDE JA DA ČITAM? Naravno,uglavnom se to dešavalo u kući,gde sam i naučila ali i zavolela da čitam. Kao mala sam provodila sate sa babom čitajući lektire. Tako sam i krenula sa ovom avanturom. Što sam bivala starija čitala sam na različitim mestima. Nekada mi je trebala apsolutna tišina,ali onda sam i to prevazišla. Čitala sam u školi,u autobusu,u kafićima. Prosto sam shvatila da kada me obuzme priča nije mi bitno gde se nalazim,bio to najprometniji aerodrom ili najtiša prostorija u mom domu. 
Mesta me takođe i vezuju za neke knjige. Nešto sam čitala u parku na klupi,i svaki put kad šetam Dunavskim setim se toga i baš te knjige. Možda deluje apsolutno nebitno gde se odvija taj proces,ali verujte mi na reč,ako vam je knjiga ostavila dovoljno jak utisak i to mesto ćete uvek vezivati baš za to delo. Naravno,sada mogu da čitam gde god i ponekad mi upravo knjiga dozvoli da se isključim iz moža neke neprijatne situacije i da apsorbujem taj svet o kome učim. Čak sam ubeđena da je i neka vrsta umetnosti spariti pravo mesto sa pravim stranicama.
Hajde sada da dam i neku listu meni prikladnih mesta za gubljenje u neki drugi svet :
 1. VOZ. Iskreno,ne idem često vozom i uglavnom se ne vozim u zemlji ovim prevoznim sredstvom. Ipak,postoji neka određena vrsta mira kada slušate zvuk šina i počinjete polako da se udubljujete u ono što je ispred vas. Čak je pomalo i terapeutski.
 2. AUTOBUS. Čini se čudnim,ali ja obožavam da čitam u busu. Inače su velike gužve i ima toliko ljudi da se nekada osećam i anksioznom,ali ako mi je knjiga u džepu,izvučem je i zaboravim na tu anskioznost. Izgubim se u toj situaciji,ali ne baš toliko da promašim stanicu.
 3. PARK. Uh,ovo mesto. Volim parkove. Baš. Toliko i oni znaju da budu umirujući. Da,ponekad ima puno dece i svi oni trče i vrište ali park. On ima neku svoju auru i to vas opet vrlo lako uvlači u priču. Neka od mojih najlepših sećanja vezujem za park.
 4. KAFIĆ. Za mene pomalo teško da odaberem,ali spoj kafe i knjige. Ima li šta bolje? Danas se kafići uglavnom vezuju za laptove i ljude koji konstantno nešto rade i posluju. Ne mora to biti tako. Lično, Culture Exchange je u Novom Sadu najbolje mesto za ovu kombinaciju. Opet neka vrsta relaksacije.
 5. BILO GDE. Na kraju nije ni bitno gde čitate,bitno je da čitate. Desilo mi se milion puta da idem ulicom i samo se prepustim knjizi. Jesu me ljudi zagledali ali nije me bilo briga. Radim ono što volim. Čitajte gde god da ste.

Završiću ovaj post tako što ću vam reći da svako od nas ima mesta koja obožava i ona koja ne može da smisli. Bio to vaš krevet, ili školska klupa dobra knjiga vas ne može izneveriti.
A gde vi čitate?

Eto,toliko od mene. Samo čitajte! Pišem vam nekom drugom prilikom.

Ćo.
-Srpska Buktjuberka (@buktjuberka na Tviteru)

Нема коментара:

Постави коментар